četvrtak, 1. listopada 2009.

PUMA (Felis concolor)




Puma,koja je još poznata kao kuguar ili planinski lav, mačka je koja se vrlo lako prilagođava različitim staništima. jednako se dobro osjeća u snijegom prekrivenim brdima i u tropskoj kišnoj prašumi.Dugačka i vitka puma vrlo je jaka. Velike životinje ,poput jelena, može oboriti jednim udarcem ili ugrizom. Iako je većina puma crvene ili smeđe boje, boja krzna može varirati. Krzno puma koje žive u Patagoniji često je crvenosivo ili srebrnosivo...
Životni prostor
Pume žive na različitim staništima počevši od hladnih šuma na sjeveru Kanade, preko kamenitih, rascjepkanih planinskih područja SAD-a pa do tropskih kišnih šuma Brazila. U Argentini žive u pampama, a područje rasprostranjenosti proteže im se do južnog vrha Južne Amerike. Viđaju se na raznim nadmorskim visinama,od mora pa sve dovisokih planina (do 4500 metara). Izvan razdoblja razmnožavanja pume žive u špiljama, procijepima između stijena te u gustoj vegetaciji,a u manjoj mjeri u nekoj trajnoj nastambi. Iako te spretne divlje mačke očigledno dobro podnose ekstremne temperature, zimi napuštaju planine.

Hrana i lov
Pume su tipični mesojedi koji plijen love iz zasjedu ujutro i u sumrak. U područjima u koja ljudi ne zalaze, pume odlaze u lov i tijekom dana. Puma se,poput drugih mačaka, šulja do plijena, a ako je potrebno, kreće u potjeru za njim. Tada životinji skoči na leđa pa je odmah ubije ugizom u vrat zubima koji su oštri poput bodeža. Puma je tako jaka da nakon toga plijen odnese u gubici ili ga, ako je riječo većoj životinji odvuče. Područja na kojima pume love ,mahom su velika. Sve što se na njima nudi, pume love, počevši od miša pa do losa. No, nacijelom području rasprostranjenosti jeleni čine njihov glavni izvor hrane (do 75 posto). U predjelimau kojima nema jelena, pume love i trgaju sve životinje koje mogu svladati, a to mogu biti i domaće životinje. Iako su pume izvanredni skakači i vrlo dobri trkači na kratke udaljenosti, u lovu se vrlo brzo umaraju. Ako neka životinja preživi prvi napad pume, u normalnim okolnostima ima vrlo dobre izglede da umakne. Pume su samotnjaci; pripadnicima svoje vrste miču se sa puta i samo u rijetkim prilikama s njima dijele svoje lovno područje. Svoj teritorij obično ne brane, a jednako se tako ne upuštaju u osvajanje tuđih područja.

Razmnožavanje
Područja mužjaka pume mogu se preklapati s područjima na kojima žive ženke; mužjaci na taj način vide kada su ženke spremne na parenje. To može biti u bilo koje vrijeme tijekom godine, iako pume u Sjevernoj Americi mladunce kote mahom krajem zime ili početkom proljeća. Razdoblje parenja traje dva tjedna. Za to vrijeme mužjaci i ženke prekidaju uobičajeni samotnjački način života pa zajedno love i spavaju. Ženka pažljivo potraži odgovarajuće skrovito mjesto između stijena ili u kakvoj špilji te donese na svijet od dva do šest mladunaca. Mladunci su u skrovištu dok ih druge životinje ne otkriju. Kada se okote, oni su slijepi, a krzno im je prekriveno mrljama koje se izgube tek u dobi od šest mjeseci. Majka ih doji oko tri mjeseca, no meso počinju jesti već u dobi od šest tjedana. Iako već nakon nakon devet mjeseci mogu sami ići u lov, u normalnim prilikama majku slijede dvije godine. Često nakon toga razdoblja mladunci ostaju zajedno sa drugom braćom još nekoliko mjeseci.

Puma i čovjek
Puma je prije bila rasprostranjena po cijeloj Sjevernoj,Srednjoj i Južnoj Americi. Danas je na mnogim dijelovima svojeg nekadašnjeg područja rasprostranjenost istrebljena, dok je njezino preživljavanje u većini područja ozbiljno ugroženo. Glavne krivce treba tražiti među uzgajivačima stoke koji je nasumce ubijaju jer napada telad i krave. Pume su u nekim područjima iskorijenjene da bi se zaštitila divljač. Nakon toga se divljač na takvim mjestima nekontrolirano razmnožavala, i to u tolikoj mjeri da su ih jeleni pasući opustošili pa više nije bilo dovoljno hrane za sve brojniju populaciju.

Jeste li znali ?
-Područje na kojemu obitavaju pume veće je od područja rasprostranjenosti bilo kojeg sisavca zapadne hemisfere.
-ovisno o životnom prostoru pume se veoma razlikuju po veličini; najmanje su u tropskim područjima.
-puma je poznata po velikoj snazi i okretnosti. Jednim skokom može preskočiti udaljenost od sedam metara, a katkada i dvostruko toliko.
-puma koja se mahom skriva na stablu u gustome lišću, može skočiti u vis preko pet metara. Često se nakon toga uzvere još više da bi imala dobar pregled. Katkada se s visine od 20 metara baci na tlo ,a da se pritom ne ozlijedi.
visina do ramena: 65-75cm
dužina tijela: 110-160cm
dužina repa: 65-80cm
težina: 36-90kg
životni vijek:do 18 godina




BIJELA BLUNA (Sula bassana)




Bijela je bluna morska morska ptica vretenasta tijela i dugačkih krila. To je pernati lovac na ribe harpunom ,to jest kljunom koji je oblikovan kao bodež. Na plijen se obrušava brzp poput strijele.Najveća ptica sjevernog Atlantika , bijela bluna, tipična je ptica ronilica koja roni obrušavanjem. Život u golemim gnjezdaškim kolonijama spomena je vrijedna predstava. Te su blistavobijele ptice vrlo bučne.

Ponašanje
Bijela je bluna ponajprije morska ptica sjevernog Atlantika. Njezina se današnja populacija od oko 200.000 gnjezdaških parova uglavnom zadržava u priobalnim vodama. Bijele su blune nazamjetnije u razdoblju gniježđenja. Tada se skupljaju na travnatim obalnim obroncima ili na ravnim otocima. Kolonije su različite veličine, a mogu obuhvaćati od deset do nekoliko tisuća parova. Izvan razdoblja gnijezđenja bijela je bluna mnogo manje društvena. Na moru se hrani i odmara, a do obale dolazi samo za ružna vremena ili kada slijedi jata riba. Katkada se pojavljuje u skupinama. Neke-osobito mlade ptice-sele se u smjeru juga, u područja s toplijom klimom: na zapadu stižu do Floride, a na istoku do Gvineje Bisau. U proljeće se ptice koje su spremne na gniježđenje, vraćaju u svoje gnjezdaške kolonije. Bijela bluna leti dubokim jakim zamasima koji se izmjenjuju sa kraćim fazama jedrenja. Ona može održavati pravac čak i usred jakih vjetrova.

Razmnožavanje
Bijele blune žive u trajnome braku, a također se vjerno vraćaju na prijašnja gnjezdilišta. Ona se nalaze na ptičijim stijenama, nepristupačnim kamenitim hridima ili na malenim, nenastanjenim otočićima. Mužjak se u proljeće vraća na hridi. Prije nego što mu se pridruži partnerica, on najprije mora nanovo obilježiti granice staroga teritorija. Mužjak koji se prvi put gnijezdi, osigura si novo gnjezdište pa ženku privede kimanjem i protezanjem glave. Mužjak bijele blune gradi gnijezdo od trave i perja koje pomiješa sa zemljom i izmetom. Oba partnera sjede na jednome jedinom jajetu oko 44 dana. Kada se izleže, malenome brzo naraste paperje. Hrani se ribom koju roditelji probave i koju uzima gurajući im kljun duboko u ždrijelo. Nakon nekoliko mjeseci sam roni i u moru traži hranu, no tek nakon četiri godine dobije perje odrasle ptice.




Hrana i lov
Bijela je bluna poznata po svojim spektakularnim lovnim metodama. Ona je majstor u ronjenju obrušavanjem-s velike se visine pusti da padne u vodu. Leti iznad mora na visini do 40 metara, ugleda kakav cilj pa se napola priljubljenim krilima obruši. U trenutku kad uroni glavom okrenutom prema naprijed, već je postigla tako veliku brzinu da potone još nekoliko metara. Pri tome može dosegnuti dubinu od petnaest metara. Bluna hvata plijen kljunom koji je na rubovima nazubljen te ispliva na površinu i tek ga onda jede. Svako ronjenje traje od pet do dvadeset sekundi. Druge metode lova jesu koso obrušavanje s male visine te površinsko ronjenje nakon što opati plijen. Glavni plijen bijele blune jesu ribe dugačke do trideset centimetara.

Jeste li znali ?
-Bijela bluna ima veliku vrećicu na grlu i vratu. Te grlene vrećice služe za ublažavanje udaraca o površinu vode pri ronjenju obrušavanjemsati.
-Kada roni, bijela bluna zatvori nozdrve pa joj voda i njih ne prodire
-Kada podižu mlade, bijele blune katkad hranu traže daleko od gnjezdaške kolonije, ponekad se udaljavaju više od 6000kilometara. Kada se bijela bluna u potrazi za ribom, uputi na takav pohod, putovanje može trajati do trinaest sati.

Dužina: 87-100 cm
Raspon krila: 165-180 cm
Težina: 2,4-3,5 kg
Životni vijek: 16-20 godina
Raspon krila: 165-180 cm

NOVO

Od danas ćete na ovom blogu moći svaki dan saznati nešto više o nekoj životinji ,vrsti ili podvrsti.

Kukci

Kukci (lat. Insecta) su vrstama najbrojniji razred velike grupe člankonožaca (Arthropoda). Većina ih živi na kopnu, a dobro naseljavaju i kopnene vode, dok ih svega par vrsta živi u moru. Opisano ih je, iz svih krajeva svijeta, više od 1.000.000 vrsta, prema nekima i 1.200.000 vrsta, s daleko većim brojem opisanih podvrsta. Istraživanja probnih površina u tropskim kišnim šumama navode na moguću brojku od očekivanih 5 - 30 milijuna vrsta kukaca. Ova vrstama najbrojnija grupa životinja uopće, istovremeno je i najslabije istražena. Hrvatski standardni naziv kukac zabilježen je u 17. stoljeću u Belostenjčevom kajkavskom rječniku, a bio je u uporabi i stručni naziv zareznik. To je prevedenica znanstvenog naziva insekt (lat.insectare - us, "zarezati, zarezan", "urezati, urezan"), što se odnosi na izraženo odvojene dijelove tijela. Slično je i značenje grčkog naziva entomon - os. Gotovo svako pravilo kod kukaca ima svoje izuzetke, pa se brojne tvrdnje odnose na većinu predstavnika ovoga razreda.
Znanost koja se bavi kukcima je entomologija, a stručnjaci za kukce su entomolozi. Entomologija je opsežna po području djelovanja, te se dijeli na opću entomologiju i primjenjene entomologije. Popularna je diljem svijeta, te se njome osim znanstvenika bave i brojni amateri, te brojne znanstvene i stručne udruge.

vodozemci

Vodozemci (Amphibia) čine razred slatkovodnih i kopnenih kralježnjaka. Njihovo znanstveno ime je izvedeno od grčkog "amphi bios" (dvostruki život), što je u obliku "dvoživke" određeno vrijeme bilo korišteno u hrvatskom kao naziv za ovaj razred. To ime se zasniva na činjenici da većina vodozemaca stadij larve proživljavaju u vodi, a nakon metamorfoze mogu živjeti na kopnu. Ali ostaju cijeli život upućeni na blizinu vode. Mnogi su prvenstveno noćne životinje kako bi se zaštitili od mogućih grabežljivaca, kao i da smanje gubitak vode preko kože.

Gmazovi

Gmazovi (Reptilia) ili reptili (od lat. reptilis - onaj koji gmiže) su jedan razred kralježnjaka. Kao filogenetički takson ili kao zatvorena razvojna grupa, trebali bi sadržavati i ptice. Ovdje se obrađuje svrstavanje u gmazove prema klasičnoj podjeli koja ne odgovara prirodnom grupiranju, jer oni nisu svi potomci zadnjih zajedničkih predaka.
To su hladnokrvne životinje, imaju rep, kožu s rožnatim ljuskama i uglavnom s četiri noge i pet prstiju. Iznimka su zmije kod kojih su se noge povukle. Svi gmazovi dišu plućima. Srce gmazova sastoji se od jedne klijetke i 2 pretklijetke, no kod krokodila srce ima 2 klijetke i 2 pretklijetke. Krvotok im je zatvoren. Legu jaja ili rađaju žive mlade (ovoviviparnost kao npr. planinska gušterica), a razvijaju se direktno, što znači bez larve kao razvojnog međuoblika. To su ektotermne i poikilotermne životinje, koje temperaturu tijela koliko je to moguće, određuju svojim ponašanjem.
Znanost koja se bavi gmazovima naziva se herpetologija. Znanje o njihovoj njezi i uzgoju u terarijima naziva se vivaristika.

Sisavci

Sisavci (Mammalia) su jedan od razreda unutar velike skupine životinja s kralježnicom, a u tradicionalnoj sistematici su razvrstani u razred. U najuočljivije osobine sisavaca spadaju krzno i hranjenje podmlatka mlijekom - sisanje. Na svijetu danas postoji 5.500 različitih recentnih vrsta, koje se po nekim podjelama svrstavaju u 3 podrazreda: prasisavci (Protheria), tobolčari (Metatheria) i viši sisavci ili placentalne životinje (Eutheria) u koju, zoološki promatrano, spada i čovjek.

konji

Konji (Equidae) su porodica sisavaca iz reda neparnoprstaša, u kojoj se danas nalazi samo jedan živući rod, Equus. U ovu porodicu pripadaju životinje, koje se obično nazivaju konjima, magarcima i zebrama. Razgraničenje pojedinih vrsta je još i danas sporno. Domaći konj i domaći magarac, domesticirani oblici divljih konja odnosno afričkih divljih magaraca, i danas imaju važnu ulogu kao jaće i tegleće životinje i rasprostranjeni su cijelim svijetom.

mačke

Mačke (Felidae) je naziv za porodicu životinja iz reda zvijeri (Carnivora) unutar natporodice mačkolikih životinja (Feloidea).
Svojim je habitusom većina vrsta iz te porodice vrlo slična široko rasprostranjenoj i općepoznatoj domaćoj mački: imaju gipko tijelo, meko krzno, kratka lica i relativno malene lubanje. Uši su im uspravne, šiljaste do zaobljene, a mačke ih mogu okretati u raznim pravcima. Kao kod svih zvijeri, oči su im okrenute prema naprijed da bi mogle vidjeti prostorno, što je vrlo važno za sposobnost procjene udaljenosti od lovine. Razlike u veličini mačaka vrlo su velike: dužine tijela varira im od 30 cm pa sve do 200 cm.

pauci

Pauci (Araneae) je najpoznatija i najbrojnija grupa (oko 40 000 vrsta) paukolikih životinja za koju je karakteristično da imaju posebne paučinaste žlijezde. Tijelo im je izgrađeno od dva dijela, prozome i opistozome. Dijelovi su spojeni uskim dijelom zvanim drška (pedicel). Ekstremiteti su prisutni na prozomi. Većinom su kopnene životinje (u pojedinačnim slučajevima mogu sekundarno prijeći na život u vodi), veličine od 0,4 mm pa i do 10 cm. Rasprostranjeni su svugdje gdje ima kukaca, a posebno u tropskim predjelima. Većina pauka su mesojedi i hrane se različitim kukcima koje hvataju u mreže ispletene od paučine.

kitovi

Kitovi (lat. Cetacea) su red sisavaca koji broji više od 80 vrsta. Svi žive isključivo u vodi; osim nekoliko riječnih dupina sve druge vrste kitova žive u moru.
Kitove odlikuje za više sisavce neobična dugovječnost. Neke vrste, kao npr. grenlandski kit, mogu doživjeti i više od 200 godina. Do sada najstariji poznati primjerak, mužjak, je uginuo u dobi od 211 godina.Kitovi su, pored morskih krava, ili morskih sirena, jedini sisavci potpuno prilagođeni životu u vodi. Oni čitav svoj život provode u vodi, a na kopnu ne mogu preživjeti. Na kopnu bi ih ugušila vlastita težina, osušili bi se ili bi zbog jako dobre toplinske izolacije uginuli od toplotnog udara. Čitava građa tijela kao i sve tjelesne funkcije su primjerene životu u vodi. A uprkos tome, imaju sve najvažnije osobine zajedničke svim sisavcima:
Kitovi, umjesto škrga imaju pluća i moraju disati zrak. Kako je njihov dišni sustav izvrsno prilagođen životu u vodi, dugo vremena mogu provesti ispod površine. Udisanje kisika znatno je ekonomičnije od njegova preuzimanja iz vode. Neke vrste kitova mogu s jednim udisajem roniti i do dva sata.
Imaju srce čije su radne sposobnosti izvrsne. Za razliku od ribljeg srca, srce kita je podijeljeno na više komora. To pomaže da se kisik, apsorbiran u krvi, puno efikasnije rasporedi u tijelu.
Kitovi su toplokrvne, a ne životinje promjenjive topline kao ribe.
Svi kitovi rađaju živu mladunčad i doje ih krajnje masnim majčinim mlijekom iz posebnih mliječnih žlijezda. Čitav razvoj embrija se odvija u tijelu majke, i za to vrijeme se embrij hrani preko placente.
Iz reda kitova su najveće životinje koje su ikada živjele na zemlji. Plavi kit (Balaenoptera musculus) je sa svojih 33 metra i 190 tona najveća vrsta na Zemlji živućih životinja, ali i veća od svih svojih fosilnih predaka, dok je ulješura (Physeter catodon) najveći mesožder koji je ikada živio na Zemlji.

ribe

Ribe (Pisces) su hladnokrvne životinje iz skupine kralježnjaka koje žive gotovo isključivo u vodi i dišu uz pomoć škrga. Naročito dobro osjetilo koje je razvijeno kod riba jest osjetilo bočne linije. Oko polovina svih kralježnjaka su ribe, a najstariji poznati fosili su stari 450 milijuna godina. Procvat su doživjele u geološkom razdoblju devon, koji se zbog toga naziva doba riba. Dijele se na besčeljuste i čeljustouste, koje se zatim opet dijele na hrskavičnjače (Chondrichthyes) (u koje se između ostalih ubrajaju morski psi i ražovke), i koštunjače (Osteichthyes) koje obuhvaćaju sve ostale ribe. Skupina koštunjača daleko je najbrojnija vrsta. Nekada su postojale i ribe oklopnjače (Placodermi) i bodljikavi morski psi (Acanthodii), ali su izumrli. Danas na svijetu postoji oko 28,000 vrsta riba.
Dijele se i na: morske i slatkovodne, iako postoje i međuoblici. Ribe su široko rasprostranjene u gotovo svim vodenim ekosistemima na Zemlji. Nađene su na visokoplaninskim potocima i jezerima pasve do najvećih okeanskih dubina.
Znanost koja se bavi ribama zove se ihtiologija.

mravi

Mravi (lat. Formicidae) su porodica kukaca iz reda Hymenoptera. Ta je porodica dio nadporodice Vespoidea iz podreda Apocrita. Mravi su, dakle, bliski srodnici pravih osa, no ponekad ih se vodi kao zasebnu nadporodicu Formicoidea.U porodicu mrava se ubraja 16 podporodica s 296 poznatih rodova, u koje spada ukupno 12 445[1] do sada opisanih vrsta mrava. Kako sigurno postoji još puno vrsta koje nisu poznate, entomolozi procjenjuju ukupan broj vrsta na oko 15 000.
Do sada najstariji nalaz mrava je nađen uhvaćen i sačuvan u jantaru što dokazuje, da su u vrijeme prije oko 92 milijuna godina oni već nastanjivali zemlju. Kako ti fosilni nalazi već dokazuju postojanje više različitih rodova, to znači da je u to vrijeme već ova porodica prošla kroz određeno razdoblje evolucije. Stoga se pretpostavlja da su se prvi mravi pojavili u razdoblju krede prije oko 130 milijuna godina.

ptice

Ptice (lat. aves) su razred dvonožnih, toplokrvnih kralježnjaka koji polažu jaja. Ptice su tijekom jure evoluirale od dinosaura podreda Theropoda, a najranija poznata ptica iz kasne jure je Archaeopteryx. Veličinom variraju od sitnih kolibrija do krupnih nojeva. Postoji između 9 i 10 tisuća poznatih vrsta ptica i najraznovrsniji su razred među kopnenim kralježnjacima (Teropoda).
Današnje ptice odlikuju perje, kljun bez zuba, polaganje jaja sa čvrstom ljuskom, visoka stopa metabolizma, srce s dvije klijetke i dvije pretklijetke, te lagan ali jak kostur. Mnoge ptice imaju prednje udove razvijene kao krila kojima mogu letjeti, iako su nojevke i nekoliko drugih, poglavito endemskih otočnih vrsta, izgubile tu sposobnost.
Mnoge ptičje vrste svake godine kreću na selidbe u udaljene krajeve, a još više ih poduzima migracije koje su kraće i manje redovne. Ptice su društvene životinje i komuniciraju vizualnim signalima, glasovnim pozivima i pjevanjem, sudjeluju u društvenom ponašanju što uključuje zajednički lov, pomoć pri odgajanju podmlatka i ponašanje karakteristično za jato. Neke vrste ptica su isključivo monogamne, druge prvenstveno monogamne uz povremeno parenje s drugim jedinkama. Druge vrste su poligamne ili poliandrične. Jaja obično polažu u gnijezdima gdje se ona inkubiraju, i većina ptica produljeno vrijeme provodi u podizanju mladih nakon izlijeganja.
Ljudi iskorištavaju ptice kao važan izvor hrane kroz lov i peradarstvo. Neke vrste, poglavito pjevice i papige omiljene su kao kućni ljubimci. Ptice su istaknuto zastupljene u svim pogledima ljudske kulture, od religije, poezije do popularne glazbe. Oko 120 do 130 ptičjih vrsta izumrlo je kao rezultat ljudskog djelovanja od 1600. godine, a prije toga još i više. Danas mnogim vrstama ptica prijeti izumiranje i zbog različitih ljudskih aktivnosti, pa se ulažu napori kako bi ih se zaštitilo.

zmije

Zmije (grč. Ophidia, lat. Serpens) su podred unutar razreda gmazova čije je hladno i suho tijelo prekriveno ljuskama. Vode porijeklo od predaka koji su ličili na guštere, no jako im se izdužilo tijelo, a noge su im reducirane pa se kreću vijugajući. Velike vrste (pitoni i anakonde) narastu do 8 m, u iznimnim slučajevima i do 10 m. Povremeno se javljaju izvještaji i o rekordnim dužinama više od 10 m, ali to nije nikada dokazano."Broj kralježaka im je povećan na dvjesto (kod nekih vrsta maksimalno 435). Kosti čeljusti i nepca su povezane samo tetivama koje omogućuju veliko širenje, tako da i veći plijen mogu progutati u jednom komadu. U velikom želucu relativno visoko koncentrirana solna kiselina zatim razgrađuje plijen. Kržljonoške mogu gladovati i duže od godine dana."

lav


Nakon tigra, lav je sljedeći na ljestvici veličine mačaka, pa to znači da je najveća kopnena zvijer Afrike. Lav je od njuške do početka repa dugačak oko 180 cm, u ramenima doseže visinu od 120 cm a rep mu je dug 1 m. Odrasli mužjak teži prosječno oko 225 kg. Ženke su sa 160 cm dugim trupom (zajedno s glavom) visinom u ramenima od 100 cm i 85 cm dugačkim repom i težinom od 150 kg značajno nježnije građe od mužjaka. Najkrupniji lavovi žive na jugu Afrike, a najmanji u Aziji.
Lavovi imaju kratko, žuto-zlatno do tamno smeđe krzno, a mužjaci osim toga i gustu i dugačku grivu koja je najčešće tamnosmeđa, ali može biti svijetlo- ili crvenosmeđa. Griva počinje od obraza i širi se niz vrat do preko ramena, ali samo rijetko i preko prsiju i trbuha. Njena svrha je vjerojatno da životinja djeluje veće i zastrašujuće u odnosu na prehrambene konkurente. Praktična korist od grive bi mogla biti zaštita od udaraca pandži drugog lava u konkurentskoj borbi. Osim toga, istraživanja na terenu su dokazala, da mužjaci s vrlo tamnom i velikom grivom imaju veće izglede da osvoje ženku. Azijski lavovi imaju puno manje izraženu grivu nego afrički. Mladi lavovi ju uopće nemaju. Potrebno je čitavih pet godina da se griva kod lava razvije do pune mjere.
Osim toga, upadljiv je i crni čuperak na vrhu repa, u kojem se zapravo nalazi zakržljali kralježak.
Mladi lavovi imaju po tijelu pjege koje do godine dana starosti izbiljede. U rijetkim slučajeva se zna dogoditi, da pjege ostanu vidljive i kod odraslih lavova, ali one su uvijek neupadljive, vidljive samo iz neposredne blizine.
Kao i kod tigrova, i kod lavova se može povremeno dogoditi leucizam; to znači, da se može dogoditi da se pojavi neki lav s bijelim krznom. To, međutim, nisu albini, jer nemaju za pojavu albinizma tipične crvene oči. Bijela boja krzna se nasljeđuje recesivnim genom. Kako su bijeli lavovi upadljivi i potencijalna lovina ih lakše uočava, njima je preživljavanje puno teže. Osim toga, postoje i izviješća o uslijed melanizma potpuno crnim lavovima, ali o njihovom stvarnom postojanju nema dokaza. Međutim, kod drugih velikih mačaka, jaguara, leoparda i pume su crni primjerci opće poznati.

Majmuni


Majmuni - od akrobatski vjestih penjaca Juzne Amerike do zdepastih stepskih stanovnika Afrike i Azije- uvijek su fascinantne zivotinje. Slozene strukture njihovog drustvenog zivota je uvijek nisu do kraja istrazene. U tropskim predjelima zivi mnogo majmuna svih boja i velicina. Ima ih cak i u bojama neuobicajenim za sisare, pa majmuni plave, ljubicaste ili zelene boje koze ili krzna ne predstavljaju nikakvu rijetkost. Istrazivaci jos uvijek traze zajednickog pretka majmuna i covjeka. Pretpostavlja se da je slicio danasnjim lemurima.