OBIČNI KAMELEON (chamaeleo chamaeleon)

Kameleon se od ostalih životinja iz razreda gmazova razlikuje po tome što svako oko može zasebno okretati te na taj način istodobno gledati dvije različite slike.

Hrana i lov
Kameleon je majstor u prikrivanju. On može mijenjati boju pa se tim svojstvom koristi da bi se stopio s okolišem. Dok oči okreće u svim smjerovima, kameleon stoji na grani gotovo nepomično sve dok ne ugleda odgovarajući obrok. Tada se primakne lovini puzajući polagano pa strelovitom brzinom izbaci jezik ciljajući životinju ljeplivim vrhom. Potpuno ispruženi jezik jednako je dugačak kao i tijelo gmaza. Kameleon se prikriva ne samo zato da ga nebi otkrile životinje koje lovi, već i zato da se zaštiti od neprijatelja.

Razmnožavanje
Kameleon živi kao samotnjak pa se sa drugim kameleonima sastaje samo u razdoblju parenja. Mužjak predano čuva svoj teritorij s kojeg potencijalne suparnike tjera tako što pluća napuhne zrakom pa se nadme. Životinje se pare na drveću: jaja se nakon kopulacije oplode u tijelu ženke. Ženka tek krajem ljeta kada polaže jaja, silazi s drveća ili grmlja koje joj pruža zaštitu. Tada u podnožju kakva drveta nađe neko sunčano mjesto pa na njemu položi do 30 jaja koja pokrije zemljom. Najon toga se vraća na drvo, a jaja prepusti njihovoj sudbini. U jajetu se mladi kameleon, kao i mlade ptice, razvija hraneći se žumanjkom. Iz jajeta izlazi sljedećeg proljeća, a lupinu probija pomoću posebnog šiljatog zuba. Kada se izleže, mladi kameleon izgleda kao minijaturno izdanje svojih roditelja. No tlo je opasno mjesto pa je njegov prvi zadatak popeti se na drvo i zaštititi se. Gore visoko među granama kameleon počinje loviti svoj prvi obrok. Tada, ne mičući se, čeka na kakvoj grani koju obuhvati prednjim i stražnjim udovima, a rep kao peti ud, dodatno omota oko grane, čime postiže još bolju stabilnost.

Obrana
Sposobnost prikrivanja mijenjanjem boja važna je za kameleona ne samo kao pomoć u lovu; to je ujedno i njegova jedina obrana. Kameleon ne mijenje boje tako spektakularno kao što je recimo pretvaranje crne u bijelu boju. Svaki kameleon prekriven je bojama koje su pribljižno prilagođene bojama staništa. Kameleon mijenja boje sukladno izmijeni svijetla i sjene koje utječe na boje okoliša. Ispod prozirnog sloje kože kameleon ima crvene i plave pigmentne stanice koje se nalaze na reflektirajućim plavim i bijelim slojevima. Ispod njih se nalčazi još jedan sloj smeđih pigmentnih stanica. Do promjene boje dolazi kada se pigmentne stanice povećaju ili smanje pa se reflektiraju kao različita mješavina boje.

Posebne prilagodbe
Sposobnost mijenjanja boje nije jedino posebno obilježje kameleona. Kameleon može, kao i čovjek, fokusirati jedan cilj ili svako oko zasebno okretati i na taj način dobivati dvije različite slike, zahvaljujući čemu je u velikoj prednosti kada lovi ili bježi pred neprijateljem. Kameleonova pluća i rebra smještena su tako da je njegovo tijelo vrlo usko. To obilježje u kombinaciji s bojama tijela koje su gotovo identične bojama okoliša, kameleona čine gotovo nevidljivim. Usto je i njegov jezik posebno oblikovan. Koža je u kameleona ljuskava, a on je tijekom rasta s vremena na vrijeme obnavlja-ne samo kožu tijela već i onu na kapcima . Dugački mu je rep oblikovan za hvatanje.

Jeste li znali?
-prvi su gmazovi nastanili Zemlju prije 200 milijuna godina i permu, posljednjem periodu palezoika
-neki kameleoni na glavi nose "ukras", a istočnoafrički Jacksonov kameleon ima čak tri uočljiva roga
-kada se njime ne služi kameleon smota rep
-od svih je kameleona obični kameleon vrsta koja živi najsjevernije.Sve druge vrste žive u Africi, na Bliskome istoku, na Madagaskaru, u Pakistanu,Indiji i Šri Lanki

Dužina glave i tijela: 20-30cm
Dužina repa : 20-30cm
Dužina jezika: 20-30cm

PUH ORAŠAR(Muscardinus avellanarius)

Puh orašar ili lješnikar je noću aktivan glodavac koji dan prespava u duplji na drvetu ili u gnijezdu veličine jabuke u gustome grmlju. Ovisno o području, viđa se još relativno često u bjelogoričnim šumama.

Način života...

Od četiri vrste puhova puh orašar je najmanji. Aktivan je noću, a živi u grmlju i na drveću. Za takav način života priroda ga je, kao i mnoge životinje koje su aktivne noću, obdarila izvrsnim sluhom i velikim okruglim očima. Puh orašar spava tijekom dana u okruglome gnijezdu koje gradi od trave , lišća lika. Takvo gnijezdo smjesti u gusto grmlje na visini od pola do dva metra iznad tla, a katkada iako rijetko, na vrh kakva visoka drveta sve do visine od 20 metara. Kada nastupi noć ,puh orašar kreće u potragu za hranom hodajući po granama. To mu nije teško jer nema palca, a tabani su mu podstavljeni velikim debelim jastučićima. Usto, puh orašar ima vrlo pokretne zglobove na prednjim i stražnjim udovima.

Hrana i način prehrane
Puh orašar hrani se pretežno sjemenjem drveća, bobicama i pupoljcima,no lješnjaci, po kojima je dobio ime, njegova su omiljena hrana. Ujesen jede mnogo malina i kupina, od kojih najradije jede koštice. U proljeće puh orašar jede cvat s gloga i kozje krvi te bobice kozje krvi ako ih ima. Hranu traži uglavnom u grmlju i na drveću.

Razmnožavanje
Početak i trajanje razmnožavanje puha orašara u velikoj mjeri ovise o vremenskim prilikama. Nakon parenja ženka u grmlju sagradi gnijezdo u kojem otprilike nakon 22 do 24 dana koti mladunce. Promjer gnijezda u pravilu iznosi od devet do dvanaest centimetara. Ženka u normalnim prilikama okoti tri do četiri gola i slijepa mladunca pa ih napušta samo ako u blizini nema nikoga. prvo sivo krzno,tojest mladenačko ruho, mladunci dobivaju u dobi od 13 dana. nakon što postanu samostalni,dobiju prijelazno krzno, koje je svijetlije i sivlje od krzna odraslih životinja. Oči im se otvaraju u dobi od otprilike osamnaest dana . Uz majku ostaju 40 dana.



Zimski san
Puh orašar provodi zimski san spavajući u posebnom gnijezdu među lišćem ili ispod zemlje. Usrednjoj Europi njegov zimski san traje najčešće od listopada do travnja. Prije zimskog sna puh orašar mnogo jede i stvara masno tkivo. Često se udeblja dvostruko toliko koliko normalno teži. Kada se sklupča i zaspi, uspori se disanje i rad srca , a tjelesna temperatura spusti se gotovo do temperature okoline. Puh orašar u tome razdoblju živi od energije pohranjene u masnom tkivu. Za puha orešara ti su mjeseci opasno razdoblje . Kada je pretoplo ,životinja se može probuditi, prebrzo potrošiti stvorenu zalihu sala pa zbog toga uginuti.



Jeste li znali?
-kada puh orašar zimi duboko spava, čovjek ga može uzeti u ruku-on se neće probuditi.
-svima je dobro poznat puh orašar i njegov dubok san iz knjige "Alica u zemlji čudesa" koju je napisao Lewis Carroll.
-djeca su u viktorijansko doba držala puha orašara kao omiljenog kućnog ljubimca.-iako se zopve puh orašar ili lješnikar, ovaj puh nije vezan za grmlje lijeske, premda lješnjake rado jede.
-danas je puh orašar strogo zaštićena vrsta pa osobe koje mu nanesu štetu ili ga ulove, mogu očekivati novčanu kaznu.

VODENO PRASE (Hydrochaeris)

Vodenprase ili kapibra najveći je glodavac na svijetu.On izvrsno pliva,roni i pod vodom može ostati do 5 minuta da neudahne zrak.

Način života

Vodenprase obično živi u skupini na čijem se čelu nalazi dominantni mužjak koji svoj teritorij obilježava izlučinom iz mirisne žlijezde smještene iznad nosa.Skupina obuhvaća jednu ili dvije ženke, nekoliko podređenih mužijaka i mladunčad čiji broj može varirati. Neka vodenprasad živi i samotnjački. Pojedini mužjaci pritom često bezuspješno pokušavaju podijeliti veću skupinu i sebi podrediti jedan njezin dio.Odrasli mužjak stječe dominantan položaj nakon što rastjera slabije suparnike i potisne ih na rub skupine.Do pravih borbi dolazi ipak vrlo rijetko. Voda igra važnu ulogu u životu ovog sisavca.Prijepodne provodi uglavnom mirujući na kopnu, a za popodnevne žege ulazi u vodu da bi se ohladio.Tamo često satima leži gotovo nevidljiv između biljaka koje se kreću po vodi.Iz vode mu vire samo oči,uši i nosni otvori. Nanjuši li vodenprase neprijatelja, upozorava pripadnike skupine na opasnost kratkim lajanjem u obliku kašljanja. Sve se druge životinje tada pritaje dok ne prođe opasnost ili ulaze u vodu gdje se osjećaju sigurnijima.

Hrana i način prehrane

Vodenprase se hrani isključivo biljnom hranom. Trave i drugo jestivo bilje traži u vodi i na njezinoj površini pa se često može vidjeti kako u plićaku stoji do trbuha u vodi. Oči,uši i nosni otvori smješteni su mu na vrhu ogromne glave, tako da se životinja jedva može vidjeti kada se kupa ili kada se kreće vodom tražeći jestivo vodeno bilje. U potragu za hranom odlazi obično izjutra, kasno poslijepodne i noću. Ponekad prevali velike udaljenosti unutar svojega teritorija prije nego se vrati na svoje mjesto za odmaranje. Velikim širokim sjekutićima odgriza kratku travu pa je onda usitnjava kutnjacima. Na jelovniku vodenpraseta nalazi se i voće i povrće poput lubenica i bundeva. U nekim ga područjima stanovnici intevzivno progone jer pasući travu oduzima hranu njihovoj stoci. U takvim se područjima životinja izvrsno prilagodila pa se hrani noću pod zaštitom mraka.

Razmnožavanje

Ove se životinje mogu razmnožavati tijekom čitave godine. U Venezueli se, primjerice,pare pretežno u svibnju, na početku kišnog razdoblja. Ako je ženka spremna za parenje, zainteresirani je mužjak može satima slijediti. Ona vrlo često zastaje kako bi je mužjak mogao sustići.Parenje se odvija većinom u vodi. Prije nego što se okoti ,ženka se izdvaja iz skupine i svoje mladunce na svijet donosi na svijet na mjestu koje je dobro zaštićeno biljem. Ona se skupini pridružuje još istog dana , ali potomstvo ne dovodi odmah sa sobom.Mladunci koji dolaze na svijet sa mekim,gustim svijetlosmeđim krznom pridružuju se skupini tek nakon tri do četiri dana. Oni već u prvom tjednu života mogu jesti travu, ali do odbijanja od sise ostaju u usko povezanoj skupini. Glasanje mladunaca zvuči poput predenja.Ovo neprekidno predenje vjerovatno služi za održavanje stalnog kontakta s majkom budući da su mladunci slabi i predstavljaju lak plijen za neprijatelje kao što su supovi, divlji psi ili lisice.

Jeste li znali?

-Tamna mirisna žlijezda mužjaka koja nije prekrivena dlakom nazva se na španjolskom "morillo" što znači brežuljak ili uzvišenje.

-Preci vodenprasadi obitavali su prvobitno u obje Amerike. Bili su gotovo dvostruko veći i osam puta teži od svojih današnjih potomaka.

-Prvi europski istraživači prirode nazvali su vodenprasad i Orinoco-svinje-Kapibara-drugi naziv za voden prase-potječe iz jednog jezika južnoameričkih indijanaca i znači "gospodar trava"

-Kapibara ili vodenprase najveći je glodavac na svijetu ,a može težiti i do 75kg

Dužina :100-130cm

Visina do ramena:50-60cm

Težina:50-70kg

Životni vijek:5-10 godina